Ako
želite rešiti dva enigmatska priloga iz "Vjesnikovog kviza" broj 415 (13. januar
1988.), odštampajte prvu sliku (bez upisanih rešenja), a ako nemate vremena
pogledajte drugu (sa upisanim rešenjima) da vidite kako su pre
34 godine za nas sastavljali Stanislav Železnik i Franjo Perković.
Lijepo i jednostavno, na trenutak možemo pomisliti da su kombinacije prejednostavne, predvidive, no treba vidjeti cjelinu i prepoznati vrijednost čistoće, biranja pojmova... sve to čini rad zanimljivim, vrlo prijatnim za rješavanje. Pasionirani rješavači već znaju po potpisu autora šta mogu očekivati, važno je imati potpise i različite autore.
ОдговориИзбришиZašto danas nema ovakvih radova?
Slažem se. Ponekad i sam pokušam da uradim nešto bez beline, bez silovanja PDR-a, broja crnih polja... Nije "odobreno" odozgo. Valjda je to i odgovor na tvoje pitanje sa kraja komentara.
ОдговориИзбришиHvala na odgovoru. Meni se čini da se (opravdano) želi pobjeći od banalnog sadržaja, ali da se, na neki način, zapada u drugu banalnost traženjem smisla i vrijednosti u brojčanim pokazateljima. Priča je pomalo komično kontradiktorna ako se sjetimo kako mnogi žele ovo što radimo predstaviti kao umjetnost. Je li objašnjenje u pragmatičnosti i sveprisutnoj težnji efikasnosti - imamo softvere i baze pa idemo ih koristiti da radimo bjeline i visoki PDR, mjerenjem i brojanjem ćemo za minut-dva pokazati i dokazati izuzetnost naše kreacije, odnosno potvrditi smislenost softvera, baza, brojeva... Tu se nameće pitanje zašto nemamo baze lijepih pojmova i brojčane pokazatelje vezane za kriterije rješivosti, uvršene pojmove koji nisu riječi i sl.
ОдговориИзбришиProcjenjujući i žirirajući radove uvažavamo mi i "umjetnički dojam" (kreativnost, kombinatoriku, svježinu...) i to je krasno. No, u tehničkom (mjerničkom i brojačkom) dijelu propuštamo prepoznati i "kazniti" da se autor ponegdje okliznuo i tresnuo na led jer ima jednoslove, dvoslove, opskurne kratice (koje nisu riječi a radimo ukrštene riječi). Rješivost je posebna, nedodirljiva kategorija! Medalje i pohvale se zaslužuju balansom, kombinacijom usklađenosti sa više kriterija, naravno, sve uz pretpostavku kvalitetnog suđenja.