Moje "mogao je" je podrazumijevalo isti kvalitet za rješavača, naravno i više truda za autora. Tek mali osvrt na objavljeni rad.
Nekidan sam kod Slavka napisao mali komentar na ovu vječnu temu - šta je važno rješavaču. Na urednicima je da procijene koliko enigmatski kvalitet (svi ti naši slavni parametri, uključujući evo i broj tematskih pojmova) znači kupcima, koliko je pametno insistirati na tome, istovremeno imati u glavi gdje prestaje ozbiljan rad, a počinje podilaženje neznanju i površnosti itd itd. Uloga, uticaj i odgovornost urednika je daleko iznad svih nas ostalih. Oni određuju "kud plovi ovaj brod", usmjeravaju autore, procjenjuju publikum, konceptom i kriterijima u svom izdanju pokušavaju istovremeno održati izdanje u životu i promovirati ono što smatraju vrijednim u enigmatici. Ovo gore je, vjerujem, nesporno, ali da bi slika bila kompletna valja dodati kako su redakcije danas u vrlo delikatnoj poziciji. Postoji tržište, mnoga izdanja opstaju, čak se i nova pokreću, tiraži nisu ni blizu nekadašnjim, ali se živi. Problem je u nedostatku mladih snaga, autorskih, potencijalno uredničkih što uzrokuje preopterećnost postojećih. Nameće se nelijepi zaključak da će sve nekako odumrijeti sa starim kupcima, starim autorima i jednako mladim urednicima. Nisam zaboravio grupicu mladih, makar su izvan naše gerijatrijske većine. Ne vjerujem da će biti baš tako, tržišta će biti, enigmatike će biti, stvari će se mijenjati... U kom smjeru će ići te promjene ovisi od mnogo čega, ponešto i od nas matorih koji sebe smatramo baštinicima zlatnih vremena enigmatike, znalcima i sve tako. Upitajmo se šta nudimo ovog časa mladima, šta ostavljamo, čime smo to odradili nekakav realni dug prema enigmatici u koju se zaklinjemo, kako smo je uozbiljili, digli na viši nivo, kako pomogli onima koje zanima da nešto nauče, kako ih ohrabrili da nam se priključe, kako se prilagodili novim medijima... Posebna je priča naš odnos prema rješavačima. Možda nisam jedini koji se sjeća davne diskusije na nekom skupu (mislim ESJ), bilo je pitanje je li u redu da mi profesionalci učestvujemo u rješavačkim natjecanjima, je li fer običnim rješavačima suprostatviti ljude koji žive od enigmatike, rade je kao redovan posao...
Kad govorimo o rješavačima, šta je njima važno i slično, sjetimo se samo da imamo baze podataka sa bezbroj pojmova (puno je rada uloženo u to) kojima zahvaljujemo efikasnost, bjeline, a i nerješive ili ne baš zanimljive kombinacije. Ne znam da postoji baza podataka sa lijepim, poznatim, svježim pojmovima i radovi producirani uz pomoć takve baze (ili regularne sa selektiranjem pojmova po rješivosti …). Objašnjenje je jednostavno – takvi radovi bi bili crnji, bjeline bi bile manje, naše taštine nezadovoljnije. Volio bih vidjeti takvu promjenu, usmjeriti naš brod u te vode… do kormilara je.
Ne baš uspješno u donjem dijelu mreže. Mogao je ići još bar jedan tematski pojam... Imao je čovjek gomilu filmova.
ОдговориИзбришиMožda je moglo, ali možda nije trebalo: da li rešavačima puno znači što su uklopljena "samo" četiri filma, a ne pet?
ОдговориИзбришиMoje "mogao je" je podrazumijevalo isti kvalitet za rješavača, naravno i više truda za autora. Tek mali osvrt na objavljeni rad.
ОдговориИзбришиNekidan sam kod Slavka napisao mali komentar na ovu vječnu temu - šta je važno rješavaču. Na urednicima je da procijene koliko enigmatski kvalitet (svi ti naši slavni parametri, uključujući evo i broj tematskih pojmova) znači kupcima, koliko je pametno insistirati na tome, istovremeno imati u glavi gdje prestaje ozbiljan rad, a počinje podilaženje neznanju i površnosti itd itd. Uloga, uticaj i odgovornost urednika je daleko iznad svih nas ostalih. Oni određuju "kud plovi ovaj brod", usmjeravaju autore, procjenjuju publikum, konceptom i kriterijima u svom izdanju pokušavaju istovremeno održati izdanje u životu i promovirati ono što smatraju vrijednim u enigmatici. Ovo gore je, vjerujem, nesporno, ali da bi slika bila kompletna valja dodati kako su redakcije danas u vrlo delikatnoj poziciji. Postoji tržište, mnoga izdanja opstaju, čak se i nova pokreću, tiraži nisu ni blizu nekadašnjim, ali se živi. Problem je u nedostatku mladih snaga, autorskih, potencijalno uredničkih što uzrokuje preopterećnost postojećih. Nameće se nelijepi zaključak da će sve nekako odumrijeti sa starim kupcima, starim autorima i jednako mladim urednicima. Nisam zaboravio grupicu mladih, makar su izvan naše gerijatrijske većine. Ne vjerujem da će biti baš tako, tržišta će biti, enigmatike će biti, stvari će se mijenjati... U kom smjeru će ići te promjene ovisi od mnogo čega, ponešto i od nas matorih koji sebe smatramo baštinicima zlatnih vremena enigmatike, znalcima i sve tako. Upitajmo se šta nudimo ovog časa mladima, šta ostavljamo, čime smo to odradili nekakav realni dug prema enigmatici u koju se zaklinjemo, kako smo je uozbiljili, digli na viši nivo, kako pomogli onima koje zanima da nešto nauče, kako ih ohrabrili da nam se priključe, kako se prilagodili novim medijima... Posebna je priča naš odnos prema rješavačima. Možda nisam jedini koji se sjeća davne diskusije na nekom skupu (mislim ESJ), bilo je pitanje je li u redu da mi profesionalci učestvujemo u rješavačkim natjecanjima, je li fer običnim rješavačima suprostatviti ljude koji žive od enigmatike, rade je kao redovan posao...
Kad govorimo o rješavačima, šta je njima važno i slično, sjetimo se samo da imamo baze podataka sa bezbroj pojmova (puno je rada uloženo u to) kojima zahvaljujemo efikasnost, bjeline, a i nerješive ili ne baš zanimljive kombinacije. Ne znam da postoji baza podataka sa lijepim, poznatim, svježim pojmovima i radovi producirani uz pomoć takve baze (ili regularne sa selektiranjem pojmova po rješivosti …). Objašnjenje je jednostavno – takvi radovi bi bili crnji, bjeline bi bile manje, naše taštine nezadovoljnije. Volio bih vidjeti takvu promjenu, usmjeriti naš brod u te vode… do kormilara je.