понедељак, 30. новембар 2015.

REŠENJE NACRTANIH ZAGONETAKA 155


FOTO-ALBUM - 182

Najveći studentski dom u Nišu (paviljon IV), centralna kuhinja i jedan od tri restorana za studente Univerziteta u Nišu. Ovi objekti se nalaze u Gradskom polju pored tehničkih fakulteta. Paviljoni I i II sa restoranom nalaze se pored Ekonomskog i Pravnog fakulteta, a paviljon III sa restoranom pored Medicinskog fakulteta.

FOTO-ALBUM - 181

Nikola i Marjan na Niškom sajmu knjiga i grafike (pre dva dana).

POPODNEVNI REBUS - 218

Trud manekenke Simon: 2, 6, 4 = 5, 7.

ANAGRAM U PODNE - 232


МАГИЧНИ ШТИТ 7х9 - 133


недеља, 29. новембар 2015.

FOTO-ALBUM - 180

Produženo Miholjsko leto - sredina novembra u niškoj tvrđavi.

FOTO-ALBUM - 179

Nikola i Marjan na Niškom sajmu knjiga i grafike (novembar 2015. godine).

JOVAN NEDIĆ U "OSMOSMERCI" - 06

Jovanova upisivaljka objavljena u listu "Osmosmerka" u broju 187. iz oktobra 2012. govdine na 36. stranici.

NACRTANE ZAGONETKE - 155

Osenčite polja označena tačkama i dobićete zanimljiv crtež.

"РАЗБИБРИГА" 22

Скандинавка објављена у листу "Политика Разбибрига" у броју 22 од 3. априла 2009. године на 49. страни.

субота, 28. новембар 2015.

REŠENJE JUČERAŠNJEG SUDOKU KVADRATA


REŠENJE NACRTANIH ZAGONETAKA 154


FOTO-ALBUM - 178

Sa kolegama enigmatičarima iz Enigmatskog kluba "Niš", Nikolom Pešićem i Marjanom Radakovićem - kafa nakon razgledanja štandova na Niškom sajmu knjiga i grafike u sportskoj hali "Čair" (danas u podne).

FOTO-ALBUM - 177

Nikola Pešić i Marjan Radaković sa Acom Seltikom (Aleksandar Petrović, frontmen benda "Ortodoks Kelts"), koje sam uslikao danas u podne na Niškom sajmu knjiga i grafike u sportskoj hali "Čair".

POPODNEVNI REBUS - 217

Nedostatak Tajlanđana: 8, 4 = 4, 8.

ANAGRAM U PODNE - 231

Ranije objavljeno na forumu Enigma kafe.

МАГИЧНИ ШТИТ 7х9 - 132


петак, 27. новембар 2015.

TEŽAK VEČERNJI SUDOKU - 101


JOVAN NEDIĆ U "OSMOSMERCI" - 05

Jovanov učaureni anagram objavljen u listu "Osmosmerka" u broju 186 iz septembra 2012. godine na 49. stranici.

NACRTANE ZAGONETKE - 154

Spojite redom tačke i dobićete zanimljiv crtež.

MOJ PRVENAC

Na današnji dan 1992. godine na kioscima je osvanuo prvi enigmatski list u Srbiji (država u kojoj smo onda živeli zvala se Savezna Republika Jugoslavija!) u kome su objavljivane samo osmosmerke i prvi od desetak listova i enigmatskih podlistaka koji sam do sada uređivao - "OSMOSMERKA". U impresumu je pisalo: Osmosmerka - specijalno izdanje Eureke. Izlazi svakog drugog petka. Izdavač DEČJE NOVINE, 32300 Gornji Milanovac, Tihomira Matijevića 4... Direktor Miroslav Petrović. Glavni urednik Dečjih novina Srećko Jovanović. Odgovorni urednik Stanija-Cica Petković. Urednik Miroslav Cvetković...
Tada sam postao i prvi urednik nekog izdanja "Dečjih novina" koji nije bio u stalnom radnom odnosu u ovoj, nekada moćnoj izdavačkoj kući.
List je štampan ćirilicom, u dve boje, na formatu B-2 koji je sklopljen na format B-5, kao što je nekada izgledao "Skandi Čvor" (nije sečen!). Cena prva dva broja je iznosila 500 dinara, naredna tri su koštala 700, a šesti (poslednji u ovom obliku i formatu) - 4500 dinara. Prvih pet brojeva je izašlo u najavljenom razmaku od 14 dana, a šesti tek nakom 35 dana - 26. februara 1993. godine. Tada je došlo do "kraće" pauze od četrnaest meseci, a broj sedam se pojavio u prodaji maja 1994. godine. Format je ostao isti - B-5, ali je list sada imao 32 strane na novinskom papiru u dvobojnoj štampi i korice u koloru (spolja) i dvobojnoj štampi unutra. Od osmog broja je objavljivana po jedna skandinavka, a od desetog i po koja bela ukrštenica, mozaička ukrštenica, ispunjaljka... Osmi broj je izašao jula, deveti septembra, deseti novembra, jedanaesti decembra te, 1994. godine, a poslednji, dvanaesti, februara naredne godine. Cena brojeva od 7 do 11 je bila 1,50 dinara, a poslednji, dvanaesti je koštao 2 dinara. Prvih šest brojeva je odštampala štamparija "Dečjih novina", sedmi broj je štampan u "Forumu", osmi u "Litopapiru", a od devetog do dvanaestog štampanje je obavljeno u novosadskom "Dnevniku". Iako je list (u dva oblika) izlazio u, čak četiri kalendarske godine, izašlo je samo 12 brojeva.
Devet meseci nakon prestanka izlaženja "Osmosmerke" pojavila se "My Love Osmosmerka" u izdanju ITP "Vukadin" (Beograd) koju, zatim pod imenom "Osmosmerka" preuzima ITP "Una Press", da bi od novembra prošle godine počela da izlazi kao  izdanje firme "BGD Press" i za nekoliko dana izaći će broj 225.
Na kraju, podaci o saradnicima - prva dva broja sam uradio sâm, a od trećeg broja objavljivani su moji i radovi dvadesetak drugih enigmata. To su: Stojimir Talijan, pokojni Veljko Maksimović, Ljiljana Živković, Slavko Bovan, Radmilo Ivanović, Branislav Nikić (Don Kihot), Saša Čolaković, Krsta Ivanov, Željko Kužet (Darko Damjanović), Dragoljub Nešković, pokojni Jan Bažik (tri osmosmerke!), Dragan Cvetković, Kaica Đorđević, Zoran Živanović, Oliver Leskovšek, Svetlana Bajić, Vladeta Trivunac... Desetak mojih radova je potpisano izmišljenim imenima, a petnaestak nije ni potpisano (na zahtev Stanije-Cice Petković).

MAGIČNI KVADRATI ŽARKA ĐOKIĆA


среда, 25. новембар 2015.

FOTO-ALBUM - 175

Zgrada Uprave za poljoprivredu grada Niša (bivši grčki konzulat) na Keju Mike Paligorića broj 18a.

МНОГОСЛОВНИ АНАГРАМ ДИНКА КНЕЖЕВИЋА

Динко Кнежевић
Реагујући на пост који сам објавио јуче, наш рекордер у састављању анаграма са великим бројем слова, Динко Кнежевић, послао је следећи текст:
ЈЕ Л' ОВО АНАГРАМ О ОТАШЕВИЋЕВОЈ ПЕСМИ (ЊЕНЕ СТИХОВЕ ПЕВАО ЈЕ БЕНД "ЕЛЕКТРИЧНИ ОРГАЗАМ"), О ОНОМЕ ПЛАВЕТНИЛУ НАДЕ? ЈЕС'!
ОНОМАД СЛУШАЈУЋ', ЖЕЛЕСМО СВЕ!
МОЖДА БЕСМО СУДБОМ У УМНОМ СОСУ? ЈЕ Л' УМ ЈОШ ОСЕБУЈНО БРУСЕ?
ОЈ, ЦАРЕ, БЕЗ ЈЕЦАЈА ЈЕ!

Решење је цела песма Ђорђа Оташевића (са насловом) која је објављена у том ПОСТУ. 


Честитам невероватном Динку који не престаје да нас изненађује изванредним анаграмима - недавно је објавио анаграм од назива свих држава које чине САД (ОВДЕ).

SUDOKU USRED BELA DANA - 195


МАГИЧНИ ШТИТ 7х9 - 131


уторак, 24. новембар 2015.

REŠENJE JUČERAŠNJEG SUDOKU KVADRATA


REŠENJE NACRTANIH ZAGONETAKA 153


FOTO-ALBUM - 174

Ovih dana "Električni orgazam" obeležava 35 godina rada i dosta se priča o njima, pa se setih jedne od pesama sa njihovog prvog albuma "Električni orgazam" - "Nebo". Neki kažu da je to jedna od njihovih kultnih pesama, drugima se baš i ne dopada, ali se svi slažu u jednom - tekst je izvanredan!

NEBO
Moje su nebo vezali žicom
Po mome mozgu crtaju šeme
Žele još jednu kopiju svoju
Da njome vrate nestalo vreme.

Al' ne dam svoje ja ideale
I ješću snove umesto hleba
Ja svoju sreću nosim sa sobom
Ona je parče slobodnog neba!

Za one koji to ne znaju, autor je poznati srpski lingvista, pisac, izdavač i naš kolega enigmatičar - Đorđe Otašević.

**********

Đorđe Otaševoć
(foto: Jovan Nedić)
Krajem sedamdesetih (početkom osamdesetih?), vraćajući se sa nekih od, u to vreme brojnih susreta enigmata, nas dvojica smo se u kupeu voza koji je kloparao prugom između Zagreba i Beograda, siti ispričali. Đorđe je stalno šmrkao jer ga je uhvatila promaja na nekoj novoizgrađenoj stambenoj zgradi u Beogradu (radio je preko student-servisa - brisanje prozora ili nešto slično). Enigmatika je bila glavna tema, ali mi je objasnio i zašto je napustio rok-grupu u kojoj je svirao orgulje, pričao mi je i o svojim sportskim uspesima - bio je prvak Beograda i vicešampion Srbije u džudou. Ja sam, uglavnom pričao o fotografiji jer sam u to vreme pokušavao postati član ULUPUDS-a, a počeo sam raditi i kao fotoreporter u niškom dopisništvu "Večernjih novosti". Bilo bi tu još mnogo priča da se naši saputnici, koji su do tad mirno spavali, nisu probudili: kolega Olaf Ljubibratić, koji je putovao sa nama, trgnuo se iz sna jer je mislio da mu je skupoceno kontaktno sočivo ispalo iz oka (imao je izuzetno veliku dioptriju). I tada je nastala prava uzbuna: svi smo mu pomagali da ga nađe, a najaktivnija je bila neka pozamašna Bosanka, nosilac Partizanske spomenice 1941. Na kraju je Olaf pronašao sočivo - samo se pomerilo, ali nije ispalo iz oka. Niko od saputnika iz kupea više nije zaspao, pa smo do Beograda slušali priče o tome koliko koštaju specijalna sočiva u Italiji, kako je strašno bilo na Sutjesci i na Neretvi... Zbog toga nisam saznao više detalja o kratkoj muzičkoj karijeri našeg kolege, o grupi "Hipnotisano pile", o njegovom drugu Giletu... Đorđa sam nakon toga sreo još dva-tri puta, ali je bilo premalo vremena za nastavak onog našeg razgovora iz studentskih dana u polumraku ofucanog kupea u vozu "Hellas-express".

POPODNEVNI REBUS - 215

Brzo pregori: 8, 4 = 4, 8.

ANAGRAM U PODNE - 229


"РАЗБИБРИГА" 22

Скандинавка објављена у листу "Политика Разбибрига" у броју 22 од 3. априла 2009. године на 53. страни.

понедељак, 23. новембар 2015.

недеља, 22. новембар 2015.

REŠENJE JUČERAŠNJEG SUDOKU KVADRATA


FOTO-ALBUM - 172

Jovanka Bončić
Ime Jovanke Bončić Katernić mnogima u Srbiji - malo znači. A ime ove Srpkinje već nekoliko godina nosi priznanje Univerziteta Darmštat, koje se dodeljuje ženama za posebna naučna dostignuća u oblasti materijala i geonauke. Njenim imenom krštena je i jedna od ulica u kampusu ovog univerziteta. Ovu čast Jovanka Bončić zaslužila je kao prva žena diplomirani inženjer u, i tada, visokorazvijenoj Nemačkoj. Diplomu na Univerzitetu Darmštat stekla je daleke 1913. godine. Rođena u Nišu 5. jula 1887, studije je započela na Beogradskom univerzitetu da bi posle sedam semestara i prakse u Srpskim državnim železnicama, prešla u Darmštat na tamošnju Visoku tehničku školu. Pre jednog veka, 18. jula 1913. godine, postala je prva žena arhitekta sa diplomom inženjera u istoriji Nemačke. Tom izuzetnom događaju - predaji diplome inženjera prvoj ženi, „Berlinske ilustrovane novine“ posvetile su naslovnu stranu na kojoj je i objavljena Jovankina slika. Na studijama je ova žena upoznala svog docnijeg supruga Ukrajinca Andreja Katernića, diplomiranog inženjera, pa je jedno vreme sa njim živela u Sankt Peterburgu i u Kijevu. U Beograd su se doselili 1922. godine i ostali do smrti. Znanje stečeno u Nemačkoj iskoristila je u Srbiji gde je od 1930. godine do početka rata 1941. vodila sektor građevina na Beogradskom univerzitetu i zadužila Beograd, ali ne samo njega, mnogim i danas očuvanim i poznatim građevinama. Na listi njenih dela su čuveni Banski dvor u Banjaluci, deo banjskog kupatila u Banji Koviljači, zgrade Učiteljskog i Veterinarskog fakulteta. Odmah posle Drugog svetskog rata je penzionisana, a ostala je u srpskoj prestonici do smrti 1966. godine.
(Preuzeto sa sajta "Večernjih novosti")

POPODNEVNI REBUS - 214

Ostareli šampion: 1, 7, 7 = 5, 5, 5.

ANAGRAM U PODNE - 228


"OSMOSMERKA" 202

16. stranica