Hvala Miroslave, ovih se radova ne sjećam, očito su nastale po DND principu, isti rođendani... Riješih obje, osim napora za oči bilo je napora i za um, pogotovo u lijevoj... Osim ne baš savršene rješivosti tu je i značajan broj kratica, jednoslov dolje desno (zanimljivo da je na istom mjestu u obje mreže). Na pozitivnom tasu je dobro pozicioniranje i povezivanje tematskih pojmova, tada vrlo cijenjene čiste lijeve i gornje ivice mreže, odsustvo dvoslova, nekoliko lijepih prolaza, zanimljivih pojmova... zanatski sasvim dobro, ali, eto, ne baš za pamćenje ni pristrasnom autoru.
Tematske skandinavke su najprisutnija varijanta od vremena kad smo počeli objavljivati skandinavke. Puno varijacija, otvorenih teoretskih i praktičnih pitanja, od izbora i obrade teme, do ilustracije, odabira i raspoređivanja tematskih pojmova, rješivosti, prisutna je i edukativna komponenta, duhovito kreiranje tema zasnovanih na ilustracijama itd itd. Neka od tih pitanja su prisustvom novih alatki dobila na težini. Često mi se desi da mi neriješena tematska skandinavka izgleda prekrasno, mreža povezana dugim prolazima, crna polja lijepo razbacana no kad počnem rješavati shvatim da su svi ti dugi pojmovi tematski i da ne znam baš nijednog (recimo djela pisaca i sl koje ne znam ni po imenu, a kamoli njihova djela, povezuje ih neki zajednički nazivnik, recimo ista riječ u naslovima..., ne smatram sebe znalcem pogotovo u nekim oblastima, pokušavam misliti na našeg mitskog tipičnog rješavača što je vrlo različita kategorija od izdanja do izdanja...). Ako su svi ostali pojmovi u mreži lako rješivi doguraću i do tih tematskih, ali znamo da često nije tako. Kako pomiriti našu želju da imamo temu, da je tematskih pojmova što više, da imamo sve regularne kriterije zadovoljene i, povrh svega, rješivost? Teško! Izbor tematskih pojmova koji idu u mrežu često nema veze sa vrijednošću (poznatošću), recimo filmova, već je najvažnija uklopivost u mrežu. Evo desna skandinavka izgleda sasvim dobro, ali nema neke od najvažnijih djela, a tu su neka vrlo nepoznata jer ih je bilo moguće uklopiti i postići veći broj tematskih pojmova. Balans je često teško dostižni cilj. Druga krajnost je jedna slika, jedan pojam, što i nije tematska križaljka, zašto bi i bila. Bolje netematski a dopadljivo i rješivo nego preambiciozno teretno tematski. Gdje je zlazna sredina, balans, mjera ... Tu je i pitanje označavanja tematskih pojmova, oduvijek mi je strelica najdraža, bojenje, a pogotovo kružići, mi narušavaju cjelinu i bjelinu mreže, no to je tek moj ukus, nema objektivnih argumenata.
Da počnem otpozadi: koliko mi smetaju deblje linije oko opisnih polja skandinavki, naročito kad su ta polja već odvojena nekom bojom (može to biti i siva u CB štampi ili crna sa belim slovima), toliko mi bodu oči kružići i kvadratići u poljima za upisivanje tematskih pojmova, pa i obojen niz polja, naročito ako je ta boja "žešća". Uvek sam ratovao sa izdavačima, ali i gotovo redovno gubio te bitke. Zar nije dovoljno obojiti opisno polje koje se odnosi na tematski pojam ili samo obojiti drugom bojom slova tog opisa? Ovako se rešavaču zavrti u glavi od obojenih i ukrštenih štrafti, a ako je pripremaš (i urednik!) nepažljiv dođe i do grešaka - ili je neko polje obojeno, a ne treba, ili obrnuto. To molerisanje dijagrama je po meni potpuno nepotrebno rešavaču, a moglo bi se reći da je važno jedino samom autoru (da se ljudi dive kako je on to majstorski uklopio mnoštvo tematskih pojmova!). Svakako je bolje imati nekoliko tematskih pojmova u ukrštenici nego samo ono: ličnost (grad, biljka, životinja...) sa slike. Ali, ne treba preterivati i uvrštavati, npr. manje poznata dela nekog stvaraoca samo da bi bilo više tematskih pojmova. Ako želimo da privučemo pažnju rešavača i opravdamo onu: znanje kroz razonodu, nije loše odvojiti desetak polja (pored onih za ilustraciju) za kraći uvodni tekst, naročito ako nismo sigurni u to da će baš svaki rešavač shvatiti šta je autor hteo da kaže. Da je više para u igri i da izdavačima nije jedino važno da brzo zarade, enigmatika bi značajno dobila na kvalitetu uključivanjem nekoliko ljudi iz različitih oblasti koji bi zajednički birali i pripremali teme (zadatke za sastavljače). Ne bi morali angažovati akademike, ali očekivati od čoveka koji se hvali svojim nepoznavanjem fudbala (npr.) da pripremi tematsku ukrštenicu o Lionelu Mesiju je smešno. O čoveku koji se razume u fotografiju i zna kako će ista izgledati odštampana na papiru pre nego bude odštampana i ne samo fotografija nego i linije, crteži... šta će biti jasno, a šta (namerno) zamagljeno ne treba ni govoriti. Tema je mnogo, ali ja nisam Hajro :) Nakon ovoliko napisanih reči moram malo i odmoriti.
O pisanju i nepisanju - svaki od enigmata odavno ima stav o svakoj od naših tema (a to nisu osobe već enigmatika), dakle nema potrebe za istraživanjem, mozganjem... tek treba artikulirati taj svoj stav. Nismo ni pjesnici ni diplomati, može to jednostavno i opušteno. Meni se čini da ne pišemo jer i od ove naše zajedničke hobističke (profesionalni dio svijesti profesionalaca ne bi trebao ukinuti hobistički) rabote uspijevamo napraviti nejednostavnu i neopuštenu sferu naših života. Šteta, definicija hobija je bavljenje nečim jer to volim, a za to je, svi znamo, potrebna opuštenost, a ne grč i samopropitivanje prije nego kliknem "objavi", jesam li ovo dobro napisao, kako će biti shvaćeno... Kao da smo političari uoči izbora. Dobra volja i dva "O" (ozbiljno i opušteno) su ključna, zar je to tako teško.
Neki od enigmata misle da je besmisleno čitati i pisati išta, postove, komentare..., legitimno je to i prihvatljivo, pogotovo ako svojim radom unapređuju enigmatsko dobro. Vjerujem da najveći broj čita, ima mišljenje, ali bira šutnju... Treba li podsjećati na ulogu ŠUTLJIVE VEĆINE (krasna sintagma, 13 slova, kako kaže narod "ubilo se" za bušmana) u mnogo ozbiljnijim oblastima.
Enigmatika gubi tlo pod nogama, počesto sami režemo (kao Stanlio na onoj slici) granu na kojoj sjedimo. To je naša najveća tema, veća i od istinski zanimljivih tema kao što su broj nečijih pehara, objavljenih radova, veličine bjeline i sl.
Hvala Miroslave, ovih se radova ne sjećam, očito su nastale po DND principu, isti rođendani... Riješih obje, osim napora za oči bilo je napora i za um, pogotovo u lijevoj... Osim ne baš savršene rješivosti tu je i značajan broj kratica, jednoslov dolje desno (zanimljivo da je na istom mjestu u obje mreže). Na pozitivnom tasu je dobro pozicioniranje i povezivanje tematskih pojmova, tada vrlo cijenjene čiste lijeve i gornje ivice mreže, odsustvo dvoslova, nekoliko lijepih prolaza, zanimljivih pojmova... zanatski sasvim dobro, ali, eto, ne baš za pamćenje ni pristrasnom autoru.
ОдговориИзбришиTematske skandinavke su najprisutnija varijanta od vremena kad smo počeli objavljivati skandinavke. Puno varijacija, otvorenih teoretskih i praktičnih pitanja, od izbora i obrade teme, do ilustracije, odabira i raspoređivanja tematskih pojmova, rješivosti, prisutna je i edukativna komponenta, duhovito kreiranje tema zasnovanih na ilustracijama itd itd. Neka od tih pitanja su prisustvom novih alatki dobila na težini. Često mi se desi da mi neriješena tematska skandinavka izgleda prekrasno, mreža povezana dugim prolazima, crna polja lijepo razbacana no kad počnem rješavati shvatim da su svi ti dugi pojmovi tematski i da ne znam baš nijednog (recimo djela pisaca i sl koje ne znam ni po imenu, a kamoli njihova djela, povezuje ih neki zajednički nazivnik, recimo ista riječ u naslovima..., ne smatram sebe znalcem pogotovo u nekim oblastima, pokušavam misliti na našeg mitskog tipičnog rješavača što je vrlo različita kategorija od izdanja do izdanja...). Ako su svi ostali pojmovi u mreži lako rješivi doguraću i do tih tematskih, ali znamo da često nije tako. Kako pomiriti našu želju da imamo temu, da je tematskih pojmova što više, da imamo sve regularne kriterije zadovoljene i, povrh svega, rješivost? Teško! Izbor tematskih pojmova koji idu u mrežu često nema veze sa vrijednošću (poznatošću), recimo filmova, već je najvažnija uklopivost u mrežu. Evo desna skandinavka izgleda sasvim dobro, ali nema neke od najvažnijih djela, a tu su neka vrlo nepoznata jer ih je bilo moguće uklopiti i postići veći broj tematskih pojmova. Balans je često teško dostižni cilj. Druga krajnost je jedna slika, jedan pojam, što i nije tematska križaljka, zašto bi i bila. Bolje netematski a dopadljivo i rješivo nego preambiciozno teretno tematski. Gdje je zlazna sredina, balans, mjera ... Tu je i pitanje označavanja tematskih pojmova, oduvijek mi je strelica najdraža, bojenje, a pogotovo kružići, mi narušavaju cjelinu i bjelinu mreže, no to je tek moj ukus, nema objektivnih argumenata.
Da počnem otpozadi: koliko mi smetaju deblje linije oko opisnih polja skandinavki, naročito kad su ta polja već odvojena nekom bojom (može to biti i siva u CB štampi ili crna sa belim slovima), toliko mi bodu oči kružići i kvadratići u poljima za upisivanje tematskih pojmova, pa i obojen niz polja, naročito ako je ta boja "žešća". Uvek sam ratovao sa izdavačima, ali i gotovo redovno gubio te bitke. Zar nije dovoljno obojiti opisno polje koje se odnosi na tematski pojam ili samo obojiti drugom bojom slova tog opisa? Ovako se rešavaču zavrti u glavi od obojenih i ukrštenih štrafti, a ako je pripremaš (i urednik!) nepažljiv dođe i do grešaka - ili je neko polje obojeno, a ne treba, ili obrnuto. To molerisanje dijagrama je po meni potpuno nepotrebno rešavaču, a moglo bi se reći da je važno jedino samom autoru (da se ljudi dive kako je on to majstorski uklopio mnoštvo tematskih pojmova!).
ОдговориИзбришиSvakako je bolje imati nekoliko tematskih pojmova u ukrštenici nego samo ono: ličnost (grad, biljka, životinja...) sa slike. Ali, ne treba preterivati i uvrštavati, npr. manje poznata dela nekog stvaraoca samo da bi bilo više tematskih pojmova. Ako želimo da privučemo pažnju rešavača i opravdamo onu: znanje kroz razonodu, nije loše odvojiti desetak polja (pored onih za ilustraciju) za kraći uvodni tekst, naročito ako nismo sigurni u to da će baš svaki rešavač shvatiti šta je autor hteo da kaže.
Da je više para u igri i da izdavačima nije jedino važno da brzo zarade, enigmatika bi značajno dobila na kvalitetu uključivanjem nekoliko ljudi iz različitih oblasti koji bi zajednički birali i pripremali teme (zadatke za sastavljače). Ne bi morali angažovati akademike, ali očekivati od čoveka koji se hvali svojim nepoznavanjem fudbala (npr.) da pripremi tematsku ukrštenicu o Lionelu Mesiju je smešno. O čoveku koji se razume u fotografiju i zna kako će ista izgledati odštampana na papiru pre nego bude odštampana i ne samo fotografija nego i linije, crteži... šta će biti jasno, a šta (namerno) zamagljeno ne treba ni govoriti.
Tema je mnogo, ali ja nisam Hajro :) Nakon ovoliko napisanih reči moram malo i odmoriti.
O pisanju i nepisanju - svaki od enigmata odavno ima stav o svakoj od naših tema (a to nisu osobe već enigmatika), dakle nema potrebe za istraživanjem, mozganjem... tek treba artikulirati taj svoj stav. Nismo ni pjesnici ni diplomati, može to jednostavno i opušteno. Meni se čini da ne pišemo jer i od ove naše zajedničke hobističke (profesionalni dio svijesti profesionalaca ne bi trebao ukinuti hobistički) rabote uspijevamo napraviti nejednostavnu i neopuštenu sferu naših života. Šteta, definicija hobija je bavljenje nečim jer to volim, a za to je, svi znamo, potrebna opuštenost, a ne grč i samopropitivanje prije nego kliknem "objavi", jesam li ovo dobro napisao, kako će biti shvaćeno... Kao da smo političari uoči izbora. Dobra volja i dva "O" (ozbiljno i opušteno) su ključna, zar je to tako teško.
ОдговориИзбришиNeki od enigmata misle da je besmisleno čitati i pisati išta, postove, komentare..., legitimno je to i prihvatljivo, pogotovo ako svojim radom unapređuju enigmatsko dobro. Vjerujem da najveći broj čita, ima mišljenje, ali bira šutnju... Treba li podsjećati na ulogu ŠUTLJIVE VEĆINE (krasna sintagma, 13 slova, kako kaže narod "ubilo se" za bušmana) u mnogo ozbiljnijim oblastima.
Enigmatika gubi tlo pod nogama, počesto sami režemo (kao Stanlio na onoj slici) granu na kojoj sjedimo. To je naša najveća tema, veća i od istinski zanimljivih tema kao što su broj nečijih pehara, objavljenih radova, veličine bjeline i sl.